Oni su mladi i ambiciozni i ne planiraju da napuste Srbiju

3110
Foto: Dnevnik/Ljubica Petrović

Medicinski fakultet su svi završili sa prosekom većim od 9,50, imaju 25 ili 26 godina, neki su na doktorskim studijama, a oni koji nisu planiraju da ih upišu i svi žele da završe specijalizacije i budu u nastavi.


Oni su mladi lekari među stotinu najboljih diplomaca medicinskih fakulteta u Srbiji koji su dobili posao u zdravstvenim ustanovama.

Ugovore su potpisali 8. juna i ovo im je prva radna nedelja u Kliničkom centru Vojvodine. Većina ih je volontirala na klinikama, neki i po godinu dana, odradili su staž, a smatraju da su mogli da biraju gde će da ostanu. Sada su na različitim klinikama, rade sa pacijentima, neki su već imali i prva dežurstva.

„Preživela sam prvo dežurstvo, na kojem sam porađala devet žena. Želja mi je da ostanem na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, kao i da budem u nastavi i doprinesem u nauci“, ispričala je Jelena Zorić, koja ima 25 godina i napominje da iako su svi završili fakultet sa visokim prosekom, ocene im nisu bile prioritet, već su rođeni sa zantiželjom i ambicijom.

Sonja Golubović takođe ima 25 godina volontirala je na Klinici za nefrologiju, a sada je tu zaposlena kao klinički lekar. Planira specijalizaciju iz interne medicine, a potom subspecijalizaciju nefrologije, pa kliničke imunologije. Bila je spremna da volontira koliko god da treba, kako bi stigla tu gde je sada.

„Bio sam zaposlen na određeno vreme u Klinici za neurohirurgiju, sada sam dobio posao na neodređeno, a to sam i očekivao. Planiram da specijaliziran neurohirurgiju i da budem srećan“, kratko je rekao 26-ogodišnji Filip Rajčić i požurio da se vrati na dežurstvo i pacijentima.

[wonderplugin_slider id=22]

 

Njegov vršnjak Živko Jovičić pripravnik je na Klinici za gastroenterologiju gde bi voleo i da ostane, a ovo zaposlenje omogućava mu i doktorske studije.

Na Klinici za dermatologiju je Dejan Ogorelica koji ima želju da ostane na dermatologiji, kao i da jednog dana bude u nastavi na Medicinskom fakultetu.

„Ovo mi je omogućilo da ne moram da idem iz svog rodnog grada. Svima koji studiraju medicinu u Novom Sadu želja je da se zaposle u Kliničkom centru Vojvodine ili na nekom od tri instituta. Nije lako doći ovde“, smatra on i dodaje kako bi voleo da doprinese razvoju dermatohirurgije.

Gorana Erak Stevanović je u Centru za radiologiju na volonterskoj specijalizaciji, gde je sada i zvanično zaposlena.

„Volela bih da ostanem na radiologiji i da učim od najboljih. Mnogi uče nemački i odlaze odavde. Ovo je bio prvi korak ka tome da nas zadrže. Mnogi lekari su pred penzijom i velika je praznina između tih lekara i nas. Pitanje je ko će da nas leči uskoro, jer mi nećemo moći da budemo dovoljno sposobni za to, a stariji će otići u penziju“, kazala je ona.

Zapošljavanjem nagrađen vredan rad

Za razliku od drugih njihovih kolega, pa i onih koji su takođe imali visok prosek, ovi mladi ljudi uspeli su da stignu do velikog cilja i dobiju posao. Smatraju da su oni to i zaslužili i da je nagrađen njihov rad i po 12 sati učenja dnevno. Stefan Brumet kaže kako su svi studenti krenuli od istog i imali nula bodova na početku, a njegov kolega Dušan Kuljančić ističe da je trebalo učiti i stići dotle, te da je fakultet otvoren za svakoga i svako ima iste šanse.

Radiologija je mesto na kojem je posao dobila i Ivana Stojić, a već je radila na određeno u ovom centru. Želja joj je da ostane na radiologiji, kao i da jednog dana bude u nastavi na Medicinskom fakultetu.

„Dobio sam posao na Klinici za očne bolesti, gde bih voleo da ostanem. Osim toga, sviram i klavir i dobar sam u tome“, kaže Stefan Brumet koji ima 25 godina i dodaje kako je teško ući u sistem, poput kliničkog centra, te da niko od njih ne namerava sada da ode.

Ines Kalači takođe ima 25 godina i osim što bi volela da specijalizira urologiju i bude u nastavi, nada se da će jednog dana da bude i prva žena na mestu upravnika Klinike za urologiju, gde sada radi.

Na Klinici za neurologiju zaposlena je Aleksandra Ilić (25) koja je tu provela i deo staža, a planira da specijalizira ovu granu medicine.

Nakon devet meseci volontiranja Tamara tešić dobila je posao a Klinici za ORL je Tamara Tešić i sada je tu na volonterskoj specijalizaciji.

„Volela bih da ostanem na Klinici, a nakon specijalizacije, želja mi je subspecijalizacija iz audiologije i da budem i u nastavi“, ispričala je ova 26-ogodišnja doktorka.

Dušan Kuljančić (26) dobio je posao na Klinici za psihijatriju, iako tu nikada ranije nije radio, ali je na toj klinici diplomirao i pisao nekoliko naučnih radova.

„Plan mi je da se bavim i naukom i pacijentima. Dosta imam i želja i ambicioznih planova. To što smo dobili posao nam je prekratilo vreme čekanja bar za pet, pa možda čak i deset godina. Kada završite fakultet prepušteni ste sami sebi, kucate na razna vrata, pa šta dobijete, a najčešće je to ništa. Ovde smo imali neku šansu, ali na drugim mestima ljudi ni to nemaju. Nas sada nakon šest meseci čeka evaluacija, a posle toga ćemo da vidimo šta dalje. Ovo nije kraj borbe, ali je velika šansa i prilika koju smo dobili“, kaže Kuljančić.

Pomoćnica direktora Kliničkog cehntra Vojvodine zadužena za zdravstvo profesorka dr Edita Stokić kaže kako je ova inicijativa Ministarstva zdralja da se zapošljavaju najbolji studenti od velikog značaja za njihovu ustanovu.

„Populacija je sve starija i imamo sve više pacijenata, pa je godinama povećan broj pregleda u Poliklinici i Urgentnom centru, a veći je i broj opercija. Dolazak 12 mladih lekara je od velikog značaja za unapređenje lečenja. Oni su završili studije sa visokim prosekom, ali njihovo usavršavanje tek sledi“, kazala je dr Stokić i napomenula da je dolazak mladih kolega značajan i zbog povećanja broja lekara, ali i zbog povećanja kvaliteta rada.

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here