Ručni rad je za mene smisao života

Tetka Maca iz Bačke Palanke od kukuruzne ljuštike pravi lutke koje su nagrade za filmske radnike.

1515

Matija Laćarak (82) iz Bačke Palanke je žena koja se ručnim radom bavi od svoje osme godine. Još kao dete ostala je bez roditelja, rođena je sa manjim hendikepom, ali je to nikad nije sprečavalo da bude uspešna poslovna žena, majka, ali i promoter tradicionalnog ručnog rada.

Matija Laćarak – tetka Maca

„Tetka Maca, tako me svi znaju i zovu, retko ko me oslovljava po imenu“, započela je razgovor naša sagovornica. Ona je i jedan od osnivača Udruženja žena „Zlatne ruke“, a kao neko ko se ručnim radom bavi toliko dugo i sa toliko ljubavi, sama je došla na ideju da se formira ovo udruženje.

„U Bačkoj Palanci ima puno različitih nacija. Moja želja je bila da u  Udruženju kroz ručne radove predstavimo svaku od tih kultura i tradicija i tako sačuvamo od zaborava nešto što je ranijih godina bilo deo naše svakodnevnice“, kaže tetka Maca.

Modeli lutaka i ikebana tetka Mace bili su priznanja za nagrađene filmske radnike na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Ravnom Selu.

Lutke i ikebane tetka Mace

Udruženje „Zlatne ruke“ u Bačkoj Palanci postoji već 11 godina. Kada su pre devet godina svi zajedno bili na jednoj manifestaciji u Subotici, tetka Maca je, na jednom od štandova, videla lutke od kukuruzne ljuštike. Kaže, bilo joj je dovoljno da ih dobro pogleda i jednu manju kupi da bi i sama kod kuće probala da ih napravi. Tako su nastale ove zanimljive lutke.

Lutka koju je tetka Maca kupila u Subotici.

„Ova jedna mala mi je služila samo kao model, da vidim kako se šta slaže i spaja, ali ja sam posle pravila veće lutke. Ljuštiku samo malo pokvasim vodom i onda postane savitljiva. Glavu pravim od delova neke pamučne tkanine i onda i preko nje ide ljuštika. Donji deo, tačnije suknja je ustvari izvrnuta plastična čaša obložena ljuštikom, a ruke i noge spajam ili lepkom ili tankom žicom“, priča ona.

Tetka Macine lutke bile su prava atrakcija, i uvek je bilo zainteresovanih kupaca. Međutim, kako priča naša sagovornica, od svojih ručnih radova nikad nije zarađivala već je sve radila isključivo iz ljubavi prema ručnom radu.

„Uvek sam sebi u kući našla šta ću da radim, bilo šta. Kao mala sam znala već da šijem, vezem, uradila sam puno goblena, štrikala, heklala… Većinu mojih ručnih radova sam poklonila, nešto i sačuvala, ali nisam to nikad posmatrala kao posao od kojeg treba da zaradim. Ručni rad volim, to je za mene smisao života“, kaže tetka Maca.

Ipak, četiri lutke je prodala i to sasvim slučajno kada su u Udruženje dolazili gosti iz Nemačke koji su se oduševili čuvenim Macinim lutkama i zamolili je da im proda.

Tetka Maca je dobitnik mnogobrojnih priznanja za svoj aktivizam, što lično, što kao član Udruženja „Zlatne ruke“. Radni vek provela je u Juti (današnji Tarket), odgajila decu, i bez pauze se kroz život bavila ručnim radom. Baka ju je odgojila i kako kaže, naučila je kako da se nosi sa svojim hendikepom.

„Rođena sam sa jednom kraćom nogom. U to vreme kada sam ja bila mala, nije bilo operacija koje bi to mogle da isprave. Kada sam išla u školu, bila sam pošteđena časova fizičkog, međutim, ja sam uvek aktivno učestvovala i na tim časovima i imala odličnu ocenu. Baka mi je govorila da svaki čovek ima neki hendikep, kod nekog se to vidi više, kod nekog manje, ali je najgori hendikep onaj na duši – bezobrazluk i zle misli. Te njene reči vodile su me kroz život“, završava svoju priču tetka Maca.

[wonderplugin_slider id=21]

 

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here