Ubijaš se jer si za sve njih „normalne“ ti „čudna“

1739

U moru turbo folka, ti slušaš rok i bluz. Među nakeženim i preglasnim lutkama, ti ćutiš. Umesto postera naduvanih i sjajnih „zvezdica“ ti na svoje crne zidove lepiš crteže svoje duše. I ubijaš se. Samo zato što si za sve njih „normalne“ ti „čudna“.


„Uvek je bila čudna, ćutljiva, i slušala je neku muziku jačeg zvuka, pomalo destruktivnu“. „Bila je dobra, malo drugačija u odnosu na druge, ali dobra u duši“, rekle su komšije za sedamnaestogodišnju devojku koja se obesila prošle nedelje u svom dvorištu u selu Popovac.

„Bila je drugačija“. „Mora da je bila u nekoj sekti“. „Đavoljska posla“. „Bila je čudna“.

Čudna jer nije kao opijena njihala kukovima uz turbo folk stihove „U sobi punoj dima, moj gram si kokaina“. Čudna jer je ćutala kad nije imala šta pametno reći ili kad je bila svesna da je niko neće razumeti. Čudna jer je nosila crnu odeću. Čudna, jer je možda njena duša bila obojena najfinijim nijansama duginih boja, ali se crnom spolja zatvarala za svet koji takve boje nikad nije video.

Kako nikom nije čudno kad se Nikolijine pesme u kojima peva o heroinu puštaju na dečijim rođendanima? Kako je to normalno imati iza sebe nekoliko seksualnih partnera već sa 14 godina? Kako je ok videti komšijinu ćerku tinejdžerku izblajhanu sa platformama do sisa i sisama do plafona, a kad prođe ona druga zakopčana do grla u crnom ona je ČUDNA?!

Ova moja priča ispričana je do sad mnogo puta. Pročitamo, šokiramo se, složimo sa iznetim stavom, i nastavimo po starom. Ne mogu i neću da se pomirim sa tim. Ne mogu mojoj ćerki da dozvolim da sluša Rastu i Nikoliju iako sam bila prisutna u igraonici u kojoj se deci pušta stih „Milion bi dali da čuju šta me pali, da znaju šta mi radiš, a oni nisu znali“. Ne želim da joj, sa nepunih devet godina, kupim najnoviji ajfon, jer niti imam te pare, niti je to njoj potrebno.

Ali želim iz sveg glasa da njoj, a i ostalima stavim do znanja da je super imati original patike, ali jednako super imati i one od kineza. Super je igrati se, super je biti drugačiji. Jer što više gušiš svoju različitost, ona se sve više vidi i oseća, a ti toneš jer ne voliš što nisi samo broj u seriji istih modela.

„Drugačija si“ uskoro će postati najlepši kompliment za jednu ženu. Jer sve su lepe i zgodne. Sve su lepo obučene. Sve su modeli sa trake. A ti budi ponosna fabrička greška.

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here