Simbolički snovi i noćne more

870

Biti simboličko Ja je posao sa punim radnim vremenom. Stražarenje protiv realnog Ja se sprovodi i danju i noću. Preko dana postoji simboličko „odigravanje“, a u toku noći, za vreme spavanja, simbolički snovi štite protiv realnih osećanja.

Ako, na primer, osoba odraste pokušavajući da udovolji bezobzirnoj majci, biće predusretljiva, smešiće se kad je ona gleda, razgovaraće s njom oklevajući, ulagivaće se, skoro za sve će se izvinjavati, ukratko angažovaće se u raznim vrstama ponašanja koja proizlaze iz nesvesnog osećanja: „Budi dobra prema meni mama, sve ću učiniti da budeš dobra“.

Milena Miletić je diplomirani psiholog. Njen blog „Mentalna higijena“ ima za cilj da širem auditorijumu pomogne u sagledavanju svakodnevnih životnih izazova sa stručne strane.

Svako od ovih osećanja je simbolički odraz centralnog osećanja. Pošto se potreba noću ne menja niti nestaje, ona se „odigrava“ u snovima, takođe u simboličkom obliku. U snu se može pokušavati da se umiri čudovište ili da se učini nešto nemoguće, a nikad sasvim uspeti u tome.

Taj nemogući simbolički zadatak je u stvari pokušaj da se učuni da, na primer, majka postane nežna.

Dakle, snovi su produžetak budnog stanja, a ne neka sasvim različita pojava. Oni su noćna simbolička borba. Realni ljudi imaju nerealnih snova u istoj meri u kojoj se nerealno ponašaju preko dana.

S druge strane ako čovek odlazi na spavanje neurotičan, nerazumno je očekivati da u toku noći postane zdrav, da bi se sledećeg jutra probudio ponovo neurotičan.

Simbolički snovi su samo funkcija simboličkih ljudi. Kako iščezavaju problemi kod ljudi, snovi takođe postaju realniji. Ljudi postaju ono što jesu preko dana i noću u snovima: majka je majka, deca su deca. Snovi se zbivaju u sadašnjosti, a ne u prošlosti.

Najvažnije u vezi sa simboličkim snovima je da oni služe da zaštite zdravlje onog koji sanja. Noćne more se dešavaju kada uobičajeni simboli sna više ne pokrivaju osećanja. Osoba koja spava simbolizuje tada vrlo često na novom nivou- psihotičnom.

Noćne more se pretvaraju u noćno ludilo. Tada smo u snu najčešće napadnuti od neprijatelja, imamo neispravno oružje, ne možemo da pobegnemo od neprijatelja, san može da se ponavlja. Kao i osećaj da nema nikoga da nam pomogne. Često osoba nije ni svesna da neko uopšte treba da joj pomogne. Ona je sasvim sama u svom snu, kao što je sama i u svetu u kome pokušava da se nosi sa nesavladivim problemima. Njoj je potrebno da vrisne „u pomoć!“

Neki pokušavaju u snu da viknu „u pomoć“, ali nikakav zvuk ne izlazi napolje. Za to postoji dobar razlog. To je nada. Da je osoba vrištala u snu i da niko nije došao, sve bi bilo izgubljeno, morala bi da oseti svoju krajnju bespomoćnos i činjenicu da joj nikada niko neće pomoći. To je zaštitilo od ovog uvida.

Kao što možemo zaključiti dubina duševnog bola, psihičke patnje, može se meriti simbolima koji se pojavljuju u snu. Što je bol dublji, to je verovatnije da će simboli biti složeniji. Što je bol dublji, to ima više borbe u snovima. Simbolički snovi traju sve dotle dok ima bola. Osećanja u snovima su najrealniji deo osobe.

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here