Žene u Srbiji u nepovoljnom položaju

404

Žene su u nepovoljnijem položaju od muškaraca u gotovo svakoj oblasti društveno-političkog i ekonomskog života u Srbiji, zarađuju 16 odsto manje od muškarci sa istom stručnom spremom, izložene su nasilju, a u težem su položaju žene na selu nego u gradu, smatra direktorka UN Women u Srbiji Milana Rikanović.


Žene su u manjem broju zaposlene, manje plaćene, poseduju manje imovine, samo 25 odsto njih su preduzetnice, broj žena koje su direktorke u javnom ili privatnom sektoru je zanemarljiv i definitivno su ugrožene kad je reč o nasilju.

Rikanović navodi da u oblasti politike postoji izvestan napredak, što je posledica uvođenja kvota koje predviđaju 33 odsto žena u nacionalnom parlamentu, ali ističe da je politička participacija na lokalnom nivou minimalna.

„Postoji velika neravnopravnost na pozicijama odlučivanja i moći“, istakla je Rikanović i dodala da, iako žene zauzimaju važne resore u izvršnoj vlasti, i dalje čine samo 20 odsto članica vlade.

Direktorka UN Women kaže i da je anketa o korišćenju radnog vremena pokazala da žene svaki dan rade dva i po sata duže od muškaraca na neplaćenim poslovima.

„Kad dođu s posla provedu vreme radeći domaće zadatke, kuvajući, peglajući, održavajući domaćinstvo. To ne znači da muškarci ne rade u kući, ali postoji velika razlika u vremenu, jer ona pokazuje da kada se dva i po sata saberu na godinu dana, žene mesec dana godišnje rade neplaćeni posao“, rekla je Rikanović.

Povodom nepovoljnog položaja žena na poslu, oglasili su se i Udruženi sindikati Srbije „Sloga“. Ocenili su da se u Srbiji prava žena sve više narušavaju, a ekonomska čak guraju na nivo s početka 20. veka.

„Ogromna većina žena radi na poslovima gde se primaju minimalne zarade, a najugroženije su zaposlene u takozvanoj ‘šrafciger industriji’, manuelnih poslova na lepljenju i sastavljanju kablova, industriji obuće i odeće. Većina žena i dalje ima zaradu i do 40 odsto manju od muškaraca, iako često rade isti posao. A kakve vrednosti država, odnosto aktuelna vlast neguje prema ženama, dovoljno je samo pomenuti mizeran iznos naknada za vreme porodiljskog odsustva, odsustva radi nege deteta ili kakav je odnos poslodavaca prema ženama koje žele da postanu majke“, navodi „Sloga“ u saopštenju povodom Osmog marta.

U saopštenju se navodi i da ni dolazak žene na mesto premijera nije pomoglo da se unaprede prava žena jer je „premijerka Ana Brnabić očigledno samo u senci drugih koji umesto nje odlučuju“.

„Jer kako objasniti slučaj laborantkinje Danke Savić iz Malog Zvornika, koja je zbog supruga sindikalca koji se borio za prava radnika kažnjena odmazdom tako što je sa mesta laboranta premeštena na mesto čistačice, a potom na težak fizički rad u kamenolomu da ručno prebacuje kamen, o čemu se ceo svet čudio. Ili slučaj Marije Lukić iz Brusa koja je bila žrtva ucenjivana i zlostavljanja od strane bahatog političkog moćnika iz vladajuće garniture, koja mu se otvoreno suprotstavila i koja i dalje trpi neviđene pritiske i pretnje“, pitaju se u Udruženim sindikatima i dodaju da su za njih Danka i Marija te nove heroine u borbi za prava žena u Srbiji, baš kao i sve one žene koje su dobile otkaz sa posla, jer su hrabro digle svoj glas protiv mobinga i zlostavljanja na radu, posebno kod stranih „pelenaških firmi i preduzeća“ koja ne dozvoljavaju sindikalno organizovanje, pristojne plate i normalne uslove rada.

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković u intervjuu za Blic ženu povodom Osmog marta navela je da se njenoj kancelariji žene upravo najviše žale na nejednak tretman na radnom mestu ili prilikom zapošljavanja, zbog raspoređivanja na niža radna mesta ili otkaza nakon povratka s porodiljskog odsustva.

Pored problema ekonomske prirode, žene u Srbiji suočene su sa učestalošću porodičnog, partnerskog seksualnog i drugog nasilja, koje ne samo da se ne smanjuje nego se prenosi i na ulicu i na javni prostor, pa narastajuća mizoginija postaje zamena za dijalog, naveo je zaštitinik građana Zoran Pašalić.

Zavod za zaštitu ravnopravnosti polova zato koristi ovaj praznik da pozove sve insititucije, organizacije i pojedince da se aktivno uključe u sprečavanje nasilja prema ženama.

„Nasilje prema ženama ne predstavlja samo grubo kršenje ljudskih prava, već i ogroman društveni i ekonomski gubitak i problem koji otežava ženama da doprinesu razvoju, miru i bezbednosti. Na globalnom nivou čak jedna od tri žene tokom svog života dožive fizičko nasilje i uznemiravanje ili prisilan seksualni odnos. Jedna od pet žena na svetu će tokom svog života postati žrtva silovanja ili pokušaja silovanja. Polovina žena koje su ubijene, žrtve su svojih sadašnjih ili bivših muževa ili partnera. Više od 80 odsto žrtava trgovine ljudima su žene“, naglašavaju u Zavodu.

Oni dodaju da je neophodno da građani takođe pomognu u sprečavanju nasilja i da u okviru svakodnevnog života ukazuju na postojanje ovog vida kršenja ljudskih prava.

„Posebno je važno da se u sprečavanje nasilja uključe dečaci i muškarci, bez čije aktivne uloge napori da se ovaj problem reši neće biti uspešni. Jedino će se tako poslati jasna poruka da je nasilje u porodici neprihvatljivo i da ne može biti tolerisano“, zaključuje se u saopštenju Zavoda.


To što Osmog marta u zemlji neće biti masovnih demonstracija žena, ne znači da su one zadovoljne svojim pravima i položajem u društvu, podseća Pokrajinski zaštitnik građana – Ombudsman. Neka od tih prava su još uvek ostala samo na proklamaciji (recimo pravo na jednaku zaradu za isti rad), a položaj žena nije nikad toliko dobar da se ne bi mogao unaprediti i učiniti još boljim.

„Siromaštvo, nasilje, diskriminacija, različiti oblici uznemiravanja, mobing i uskraćivanje prava još uvek su deo svakodnevice velikog broja žena. Osmi mart se često svodi na produžetak Dana zaljubljenih i mnogima, uglavnom muškarcima, pruža priliku da tog dana nadoknade sve ono što su propustili da urade polovinom februara, čime se ovaj praznik deradikalizuje i trivijalizuje. Pomenutoj trivijalizaciji se treba suprotstavljati unošenjem političkog sadržaja u obeležavanje Osmog marta, obnavljanjem kritičkog prostora za racionalnu debatu o problemima koji opterećuju žene, za njihovo povezivanje preko etničkih, verskih i jezičkih granica, za mobilizaciju i demonstraciju solidarnosti.

To što je Osmi mart postao drugorazredni praznik ne znači ništa drugo do da su neki drugi problemi postali važniji od prava žena, rodne ravnopravnosti i pravde. U potpunosti posvećen zaštiti ljudskih prava, Pokrajinski zaštitnik građana – ombudsman će i ubuduće, kao što je to činio i do sada, insistirati na ostvarivanju i efikasnoj zaštiti prava žena uvek kada su ona ugrožena, na jednakosti, njihovoj većoj vidljivosti u javnom prostoru, na prisustvu u politici i učešću u procesima odlučivanja“, poručuje Pokrajinski zaštitnik građana – Ombudsman.

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here