O poreklu Staropalančana

Koračanje unatrag

0
1974
Foto: Nikola Šegan

Pravi je izazov da se makar i delimično odgovori na ovo pitanje. Više je sumnji, nagoveštaja, pretpostavki, mogućnosti, verovatnoće, a manje pouzdanih pismenih dokaza.


Predanja su retka i manje-više nepouzdana. Čak i površno istraživanje seoba stanovništva je prva velika prepreka, jer bile su brojne, granice su se povijale, teritorije su se osvajale i gubile, ratovi, epidemije, glad, poplave, progres – uzimali su svoj danak.

Balkanom su krstarile razne vojske, nekada na pravcu jug-sever i sever-jug, ali i zapad istok i obrnuto, kako kad. Život se odvijao u kratkim pauzama između ratova i nedaća. Bez zemlje i vođstva Srbi su bili rado viđeni kao vojnici najamnici kod turskih osvajača, a pogotovu kao graničari austrijskog carstva. Nekada su vrbovani i davane su im razne pogodnosti, a nekada su bili pod pritiskom da promene i ime i veru, izloženi asimilaciji.

 

Današnje generacije su takođe, nažalost, svedoci ili žrtve pomeranja i ratnih i poratnih egzodusa stanovnika na ovim prostorima. U novije vreme dolazi do depopulacije sela, u potrazi za boljim životom odlazi u sve većem broju i radno najsposobnija i obrazovana populacija. Opširna je to tema. Zadržaću se na svojim Staropalančanima i izneti saznanja i pretpostavke o našem poreklu.

Od neprocenjivog značaja za istraživanje našeg porekla su Dečanske hrisovulje (1335 1345) u kojima su popisana imena i naselja i zabeleženo poreklo Srba na Kosovu. Stefan Dečanski naselio je na Kosovu i Metohiji brojne stanovnike sa područja Huma (Hercegovine) i Crne Gore. U današnje vreme na ovim prostorima sreće se jedan broj prezimena u istovetnom ili nešto izmenjenom obliku kao u Hrisovuljama: Bač(-lić), Bogdan(-ov-ić), Borić, Boško(-v-ić), Bugarin, Gruban(-ov-ić), Koja (Kojić), Kostić, Maletić, Milovan(-ov-ić), Miš(-kov-ić), Nenadović, Novak(-ović), Nikolić, Pavlović, Popov(-ić), Poznan(-ov-ić), Radivoj(ević), Radić, Radovan(-ov-ić), Radošević, Smoljan(-ov), Ugrin, Uroš(-ev-ić), Čebić…

Takođe i imena nekih naselja upućuju na zaključak ko su njihovi osnivači. Pojava nekih od ovih imena u Banatu i Bačkoj početkom XV veka vezuje se za Stefana Lazarevića koji je tamo doveo znatan broj naroda sa Kosova za rad na imanjima dobijenim 1404. od ugarskog kralja Žigmunda. Bio je to nenaseljen, močvaran i nezdrav prostor, od malarije su umirali i ljudi i životinje. Znatnija pomeranja Srba iz srednjevekovne Raške na sever desila su se svakako već za vreme „sremskog kralja“ Dragutina u drugoj polovini XIII veka, a vrlo je verovatno da su se Srbi u Sremu nalazili i pre njega.

Od bitke na Kosovu polju (1389.) do pada Budima (1541.) Turci su postali pobednici i gospodari Srbije, Bosne, Hercegovine i Crne Gore i sa narodom iz ovih krajeva tokom ratnih pohoda 1458., 1645., 1481-1483., a naročito 1526-1560. naseljavaju u Sremu, Bačkoj i Banatu. Mađari, Šokci i Hrvati povlače se na sever i zapad. Najveće doseljavanje na prostore Bačke i Banata dogodilo se u velikoj seobi naroda sa Kosova 1690. godine pod vođstvom Arsenija Čarnojevića.

 

Značajan putokaz kretanja naših predaka su popisi koje su sprovele austrijske, turske i ugarske vlasti i Bačka Eparhija. Za Palanku je zabeleženo da je 1554. godine „naselje“ imalo svega dve porodice, 1570. godine bilo ih je 5, a 1590-1591. godine svega 8 porodica. U turskim popisima 1557-1558. (defteri, tefteri) u Šumadiji, Sremu, Banatu i Bačkoj već se, istina retko, sreću i prezimena Dobrosavić, Milivojević, Raosavljević itd. Stanovništvo često nije imalo prezimena, pa su domaćini, poreski obveznici popisivani samo imenima kojima je dodavano ime oca (npr. Jovan Stevan, Jovan Petar, Stojan Radoslav, Mitar Miloš…).

Neki od onih kojima je prezime Kaćanski, Kerac itd. tvrde znaju svoja ranija prezimena. Kaćanski tvrde da su se prezivali Vladisavljevići. Popisom ugarskih vlasti iz 1695. stanovništvo se beleži „dvoimenom formulom“, a prezimena se ustanovljavaju po najrazličitijim kriterijumima, od ličnih osobina (Crveni, Crni ,Jaki, Mali, Mutavi, Glavati…),geografskog porekla (Sremac, Vlah, Bosanac, Gajdobran, Paroški, Palanački, Somborac…), zanimanjima (Kovač, Poštar, Bubnjar, Trumbetaš…), domaćim i divljim životinjama, voću i povrću… Nekada i po karakternim osobinama (Kockaroš, Bećar, Kicoš…), nadimcima… itd. itd.

Interesantno je prezime Maletin (Maletić) čije kretanje može da se prati na veoma širokom prostoru. Više istraživača smatra, na osnovu zapisa i usmenih predanja, da Maletići potiču od roda Maleševac iz danas zapustelog selišta Maline koje se nalazi između Bileće i Trebinja u istočnoj Hercegovini, na šta upućuje i zapis u Hrisovuljama. Brojni su dokazi onjihovim takođe brojnim seobama na Kosovo, sa Kosova u Banat i Bačku, ali i njihovo pomeranje obalom Dalmacije i niz Drinu na sever, zatim na istok u Slavoniju i Mačvu, pa dalje na istok u Bačku, Banat, Ukrajinu i Rusiju..

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here