Život i smrt u Bačkoj Palanci u modernim vremenima

1441

BAČKA PALANKA: Da ova naša tranzicija (pre)dugo traje verovatno će konstatovati i buduće generacije, ali, na primer, u Bačkoj Palanci statistika i moderna vremena ozbiljno upozoravaju: ova opština sa preko 55.000 stanovnika koji osim u Bačkoj Palanci žive i u 11 sela u bačkom priobalju Dunava i dva u Sremu (Neštin i Vizić) ima isto toliko grobalja!

Bačka Palanka – panorama (Foto: Nikola Šegan)

Ovih dana objavljeno je da je do kraja oktobra u ovoj opštini umrlo preko 600 ljudi, a da je u celoj prošloj godini obavljeno 597 sahrana. Po grubim procenama stručnjaka i poznavalaca situacije, ukoliko se crne slutnje obistine, do kraja godine smrtnost će se značajno povećati, a procene su da će se u ovoj godini ovde roditi više od 200 dece manje, od onih koji su preminuli.

Bačka Palanka – centar (Foto: Nikola Šegan)

U ovim modernim vremenima (čitaj:tranzicija), mnogo toga se izdešavalo. Dešavaju se stvari koje nisu mogle ni da se zamisle u vremenu „trulog socijalizma“, odnosno u vremenu velike države, SFR Jugoslavije. Međutim, to vreme mlađi objektivno, a neki stariji, subjektivno, ne pamte. Ovih dana palanačka, a verovatno i šira javnost zapanjena je onim što se desilo na palanačkom Gradskom groblje koje se prošiirilo na 10.000 zauzetih grobnih mesta i lepo je uređeno.

Naime, jedna ovdašnja porodica podnela je krivičnu prijavu policiji protiv N.N. osobe, jer je pokradena mrtva baka. Pretpostavlja se da je neko od zaposlenih u pogrebnoj službi ovdašnjeg JKP „Komunalprojekt“ pokojnici sa ušiju skinuo minđuše od punog zlata. Policija radi svoj posao, direktor JKP pokrenuo je disciplinski postupak protiv nadležnih na groblju, ali bruka je pukla, porodica pokojnice je uvređenja i ljuta, ovdašnji ljudi zapanjeni. Vele, tako nešto ovde se nikada nije desilo, ili možda ljudi nisu znali da neko pljačka pokojnike. Sada se svašta može sumnjati, ali ubuduće se mora paziti.

Groblje u Bačkoj Palanci

Nekome smešno, a rodbini pokojnika strašno, ovde se odigralo i pre nekoliko godina, ali niko ništa nije ukrao od pokojnika, jedino je „ukraden“ pokojnik.

Naime, umro palanački dekica u novosadskoj bolnici, pogrebnim vozilom po posmrtne ostatke simpatičnog brke krenuli vozač i jedan od bližih rođaka približnih godina pokojniku. Navodno, na patologiji prepoznao je pokojnog rođaka, krenuli su ka Palanci, a negde kod Čelareva, seća se vozač, saputnik progovori – nije lepo što su mu obrijali brkove, a nosio ih je pola veka. Sanduk nije otvaran, sahrana je obavljena, ali je sutra zazvonio telefon u kancelariji na Gradskom groblju i naređeno da se pokojnik iskopa i vrati u Novi Sad. A, desilo se da su Palančani peuzeli greškom jednog upokojenog Novosađanina. Njegova rodbina došla je da indentifikuje mrtvaca i kada je otkriven, konstatovali su da to nije njihov rođak.

Posle razmene pokojnika Novosađanin je ponovo sahranjen, ali ovog puta posle vožnje od Bačke Palanke, na novosadskom „Lisju“, a pokojni brka je konačno stigao „kući“ i sahranjen u Bačkoj Palanci. U ovom slučaju pogrebnici nisu bili krivi, jednostavno: desilo se.

Međutim, pljačkanje leševa je nešto što vređa svakog normalnog čoveka, unosi sumnju… Stariji kažu da je ovde, kao i svuda, uvek bilo lopova, kralo se brate kako je sveta i veka, ali kralo se od živih. Sećaju se ljudi legende o Crnom Maksimu, ovdašnjem hajduku iz XIX veka, za koga se priča da je pljačako najbogatije i deo novca delio sa jatacima, davao sirotinji, deci, udovicama, raspuštenicama… Tako se onda pričalo, a sada se priča da ovi moderni lopovi, em što kradu i od mrtvih, nikome ništa ne daju! Vele ljudi da se nešto ozbiljno pomerilo, ili nije ugrađeno u mozgove pojedinih mladih ljudi, ali i sredovečnih… Konstatuje se da su stari spomenici i autoriteti porušeni, a novi nisu izgrađeni i usvojeni.

U centru ove bačke varoši već par godina jedan čovek prodaje stare knjige. Kaže da je cena ista i da po knjizi treba platiti 100 dinara, a da svaka mušterija prevrće po njegovoj prikolici i nađe ono što mu treba. Najinteresantnije je da knjige, uglavnom, nalazi u ovdašnjim kontejnerima ili mu ljudi sami donose. Jedna od redovnih mušterija je i diplomirani pravnik iz Tovariševa, čovek koji ima ozbiljnu kućnu biblioteku i koji za sebe kaže da bez knjige ne može, redovno čita sve što mu dođe do ruke. Veli, ovde je za 100 dinara, na primer, kupio autobiografiju Đorđa Krađorđevića, „Kažu“ Matije Bećekovića…

Najviše ga je iznenadilo što ljudi u kontejner bacaju i knjige sa posvetom. Veli, ako su baš odlučili da bace knjigu da bi trebalo da otcepe stranicu sa posvetom na njihovo ime. Ili, zašto knjigu baciti: ako za nju u kući ili stanu više nema mesta, mogu se pokloniti ovdašnjoj Narodnoj biblioteci „Veljko Petrović“ ili seoskim bibliotekama, bibliotekama pri školama… Dešava se da se bace knjige sa posvetom najboljem učeniku muzičke škole, najboljem sportisti…

U kontejneru se našla i knjiga sa posvetom jednoj univerzitetskoj profesorki. Malo ko ovde veruje da je profesorka bacila knjigu sa, ili bez posvete. Pre će biti da su naslednici pravili reda u stanu i da njima knjige ne trebaju. Njima verovatno trebaju kompjuteri, novi automobili, firmirana garderoba, letovanja i zimovanja u mondenskim svetskim centrima… Ili su naslednici sa stanom prodali i sve što je u njemu, pa su novi vlasnici sve bacili na smetlište.

Foto: Savez za školski sport Opštine Bačka Palanka

Malo nas je, a prognoze po kojima će nas 2050. godine biti za trećinu manje, još su crnje i kao da nam se šalje poruka – ima da vas nema! Deca su ovde postala retkost, pa, na primer, kada muškarčići prvačići u nekoj od ovdašnjih ulica postave golove i raspale fudbalicu, sve dede iz komšiluku izađu na ulicu da uživaju i navijaju. To je lepa slika iz Bačke Palanke, a dve ružne priče sa ovdašnjeg groblja i kontejnera brinu. Ali, briga nije dovoljna, kao što nije realno da mame, tate, dede, babe… očekuju da će neko drugi njihove potomke naučiti da je sramota krasti, a posebno sa mrtvih, kao što je sramota baciti svaku knjigu, a posebno onu koju vam je neko poklonio.

Pokojnicima treba iskazati poštovanje, a knjige treba čitati i iz njih učiti. Inače, ima da nas…

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here