Ne moraju naša deca da vam prirastu za srce, ali ste u obavezi da ih lečite!

1509

Teška nedelja je iza nas. Oplakala sam, čitajući vesti skoro svaki njen dan. Trudnice ne trebaju poslodavcima, opet poginuli radnici na gradilištu, a zbog malog Dušana smo svi prvo od tuge plakali, a posle od sreće. Plakali i pitali se dokle bre više?

Postoje ljudi stručniji od mene pa bih evo volela da znam jel nemoguće da postoji neki fond koji bi se punio nekim novcem od poreza, a da bude namenjen za ovakve slučajeve kao sto je Dušanov? Ti isti stručnjaci koji sede u poslaničkim foteljama takođe mogu u ovakvim situacijama da se odreknu mesečne zarade i eto problem rešen. Samo dajem primer.

Ljudi to je 200.000 evra, a svakodnevno se po televiziji frljaju milionima evra.

Piše: Dragana Jovičić Bujak

Plačem i dok ovo pišem. Jer me duša boli. Jer više nema svrhe kritikovati, pljuvati, svaljivati krivicu na ove ili one. Ne želim da prozivam bilo koga, da pišem eto vlast je kriva, loši zakoni… Samo bih da ih pitam kako spavaju? Šta vide kad se pogledaju u ogledalo? Kako se bar Božije pravde ne boje? Kako ni u jednom momentu ne pomisle: Pa i ja imam decu, kako bih se osećao/la da se ono teško razboli? Kako je to kad žena ostane bez posla samo zato sto je odlučila da rodi decu?

Ne zanima me koliko radnika pogine u Americi. Možda to zvuči bezdušno ali kad se setim da pojedini Amerikanci pojma nemaju gde je Srbija i misle da je Srbija jednako Sirija, onda i nije tako bezdušno zar ne? Zašto je Amerika merilo nekog napretka kad je sve pogano, đavoljsko i izopačeno došlo odande?

Zato, ne otvarajte nove fabrike dok ne nađete način da deci život ne visi o koncu dok se ne pošalje dovoljno SMS poruka. Jer ko će vam raditi u tim fabrikama? Ni roditelji te dece, a sutra ni ta deca.

Ne pričajte nam o stanju u drugim zemljama, a pogotovo u Americi jer nam je naše stanje (čitaj sranje) sasvim dovoljno da ga nećemo rešiti narednih 50 godina. Ne pričajte o Kosovu jer, iako je ono živa rana za sve nas, ko bi sutra prolio krv za njega? Možda bolesna deca? Ili svi oni koji sad čekaju vize za beli svet?

Na kraju, ne morate da volite našu decu. Samo radite svoj posao, štitite ih i lečite. Vratićete deci zdravlje i osmeh na lice. A da li postoji za bilo koju zemlju na ovom svetu nesto važnije od dece? Mislim da ne.

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here