Ne odustajem

Bačkopalančanin Branko Drinić, uzgaja tovnu junad.

1427

U svojim objektima koji se nalaze na izlasku iz Bačke Palanke prema Gajdobri, Branko Drinić je pokrenuo tov junadi.


– Od prvog dana kada sam ušao u ovaj posao bio sam svestan njegove težine, ali i velike nesigurnosti koju on sa sobom nosi – započinje Branko Drinić. – Znao sam da mi predstoji mnogo rada, odricanja, ali se nisam kolebao. U ovom trenutku, hranu za tov junadi proizvodim na 15 – tak hektara vlastite zemlje i oko 40 hektara državnog zemljišta, koje obrađujem na osnovu prava prečeg zakupa.

Od prvih dana kada je počeo sa tovom Drinić je kupovao telad, koju je zatim tovio. Tako je bilo ranije, a tako je i danas. – Telad najčešće tešku oko 110 kilograma kupujem od nakupaca i transportujem u vlastiti objekat gde obavljam njihov tov. Nakon dolaska u tovilište većina teladi je zaražena nekim od virusa, tako da ih je prvo potrebno lečiti.

Neka telad se lakše, a neka teže prilagođavaju na uslove života u novoj sredini, tako da sam tada prinuđen danonoćno da bdim nad njima. Da bi uginuća u tovilištu sveo na najmanji mogući broj, kao i da bi što uspešnije obavljao ovaj posao sarađujem sa veterinarima, odnosno sa Veterinarskom stanicom u Bačkoj Palanci.

U ishrani junadi koristim i silažu, a većinu kultura od kojih je pravim, sam proizvodim. U pripremi silaže koristim kukuruznu biljku, soju, stočni grašak, suncokret, grahoricu, lucerku, kukuruz u zrnu i ječam – napominje Drinić.

Ekonomski pokazatelji tova junadi nisu najpovoljniji. – Cena teladi težine od 120 kilograma je 540 evra, dok je cena žive mere junadi pre Nove godine nosila 232 dinara po kilogramu. Kada se napravi kalkulacija, onda se dođe do poražavajućeg podatka da je ovaj posao neisplativ. Na svu sreću, država onima koji se bave tovom junadi daje određene subvencije, što koliko – toliko popravlja materijalni položaj, nas koji se bavimo ovim poslom – jasan je Drinić.

– Isto tako velika olakšica je i to što se tovi junad za poznatog kupca. U jednom turnusu proizvedem 70 grla. Ranije sam junad prodavao izvan granica naše zemlje, a u poslednjih sedam – osam godina od kada su uvedene subvencije prodajem ih kupcu iz Novog Sada, sa kojim sam uspostavio veoma dobre poslovne odnose. Nadam se, da će oni takvi i ostati. Zadovoljan sam rokom isplate, a sa druge strane kupac je zadovoljan isporučenom robom.

Uz navedene teškoće, ovaj stočar posebno ističe i započetu restituciju, odnosno povraćaj oduzete zemlje vlasnicima ili njihovim naslednicima. Ovo bi po Drinićevim rečima, mogao biti dodatni udar na proizvođače stoke, posebno za one koji stoku gaje, zahvaljujući parcelama državnog zemljišta koje koriste na osnovu prava prečeg zakupa.

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here