Zašto žene za isti proizvod plaćaju više od muškaraca?

Trgovci kažu da su žene spremne da potroše više

650

Da li roze brijač bolje brije od plavog, zapitala se nemačka štampa nakon objavljenih rezultata da trećina proizvođača sprovodi politiku cena zasnovanu na polu, i to po pravilu na štetu žena.


Žene plaćaju usluge i robu više od muškaraca – nalaz je studije koju je nedavno objavilo Savezno povereništvo za borbu protiv diskriminacije Nemačke. Ova tema poslednjih dana zaokupila je komentatore nemačke štampe zbog rezultata koji su pokazali da od 1.682 proizvoda i 381 usluge u 30 odsto slučajeva proizvođači sprovode politiku cena zasnovanu na polu i to po pravilu na štetu žena, preneo je „Špigl”.

Tako je 89 odsto ispitanih frizera šišanje ženama naplaćivalo više nego muškarcima, pravdajući to većim obimom posla. Razlika je postojala i kod, recimo, usluga perionica gde je pranje ženske bluze koštalo u proseku za 1,8 evra više od pranja muške košulje. Istraživači su utvrdili da su kod proizvoda ovakve razlike ređe, ali i da ih ima. Recimo, jedan tip brijača koji prodaje lanac supermarketa „Aldi” „za žene” koštao je 4,49 evra, a „za muškarce” 3,89 evra, iako su potpuno identični – samo je pakovanje u različitoj boji. I dečja kupka za male „princeze” košta 2,95 evra dok ista za male „prinčeve” staje 1,75 evra.

Zašto se poslednjih godina potcrtavaju razlike za koje smo mi, „generacija jednakost“, mislili da su nestale sa lica zemlje? Kada se dete uči da sve što devojčice vole mora da bude roze, ono će i kao odrasla žena, bez razmišljanja, u prodavnici automatski posegnuti za brijačem u roze pakovanju – prenosi Dojče vele komentare nemačkih listova.

Međutim, činjenica je da bi polno neutralne cene, kakve traži povereništvo, morale da budu kontrolisane, što bi bio novi posao za birokratiju. Sa druge strane, konzervativni „Frankfurter algemajne cajtung” smatra da država ne treba da se meša.

– Na kraju, pita se potrošač, zapravo potrošačica. Ona može da se potrudi da proveri odnos cene i kvaliteta i da ne kupuje od prevaranata – zaključuje ovaj list.

Nije prvi put da istraživanja ukazuju na ovu vrstu diskriminacije, to jest da žene ne samo da zarađuju manje već i plaćaju više od muškaraca. List „Gardijan” prošle godine je objavio da za robu iz istih kategorija i jednakog kvaliteta žene moraju da izdvoje i do 37 odsto više novca nego pripadnici „jačeg pola” i da je to najuočljivije kod kozmetike i proizvoda za ličnu higijenu.

Kao i u najnovijoj nemačkoj studiji i ovde se podvlači da povreda takozvane kupovne ravnopravnosti počinje još u detinjstvu – praktično na rafovima sa dečjim igračkama. Istraživači su ovo ilustrovali primerom cena identičnog trotineta koji se razlikovao samo u boji. Crveni, za dečake, koštao je 24,99, a roze za devojčice 49,99 dolara.

Kako kod nas stoje stvari?

Istraživanje „Politike” pokazalo je da razlika u cenama ima i u Srbiji, ali da nisu bile toliko izražene kao u svetu. Parfemi su po pravilu bili skuplji za žene nego za muškarce. Recimo ženski „šanel” od 100 mililitara koštao je tada 12.000 dinara, dok je muški za istu količinu bio oko dve hiljade jeftiniji.

Dugogodišnji prodavac parfema u jednom lokalu u centru Beograda ovu nelogičnost objasnio je time da su žene „lake ruke” kada kupuju i ne obraćaju toliko pažnju na cenu ukoliko žele neki parfem.

Kako je rekao, poenta je u tome da trgovci znaju da su žene spremne da potroše više.

Razlika je bila i u kremama za negu lica. Ali, ovo se odnosi više na komercijalno tržište nego na skuplju medicinsku kozmetiku. Takođe, pronašli smo da je u istom frizerskom salonu šišanje muškaraca sa pranjem kose bilo 400 dinara, dok je ista usluga za ženu koštala od 500 do 1.000 dinara.

Inače, cenovnik baziran na polu, koji je poznat kao „porez za žene” ili takozvani roze porez – fenomen je koji je poznat od 1995. godine, kada je u Kaliforniji objavljena studija po kojoj žene godišnje plaćaju 1.351 dolar više nego muškarci za iste proizvode. Ova studija je imala takav uticaj da je Kalifornija postala prva i jedina država koja je zabranila polnu diskriminaciju pri formiranju cena proizvoda.

Ima i onih koji smatraju da je ovde reč o klasičnom primeru ponude i tražnje jer muškarci inače kupuju manje nego žene, tako da ih trgovci nižim cenama motivišu na potrošnju.

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here