Dnevni boravak o kojem Ona mašta, nije ni blizu kao vaš

Ova priča je inspirisana životnom pričom moje prijateljice, koja je želela da ostane anonimna i njenog osamnaestogodišnjeg sina koji je sa poremećajem iz spektra autizma

1313

Njena jedina želja slomila je moje srce na milione komada. Njena borba i optimizam koji nosi u srcu su nauk za mnoge. Ima ona još jednu želju, a to je Dnevni boravak.


Njen dnevni boravak nije soba uređena u beloj iverici, sa podnim grejanjem i trakastim zavesama. Ona ne mašta o kaminu u dnevnom boravku, niti modernoj lampi. Odavno je prestala da mašta o tome, boji se da zamisli još mnogo stvari.

Muž je napustio kad je saznao da dete ima poteškoće u razvoju. Ona je majka koja dete neće nikad napustiti, bori se za njegov svaki udah, svaki osmeh, svaki ispad emocija. Ona ga uči da su svi jednaki, da se svi vole. Prošla je sa njim svaki rođendan, svaku temperaturu, svaki novogodišnji paketić, svaku suzu, osmeh. Prolazi i pubertet koji je veoma težak svakom detetu, pogotovo detetu sa invaliditetom. Ona kontroliše njegove nagone na javnom mestu, Ona ga kupa, Ona ga briše, Ona mu je sve.

Ta ista Ona, moraće da da otkaz! Njeno dete završava srednju školu u Novom Sadu, koju pohađaju deca sa invaliditetom. Gde će se on zaposliti? Vas to ne zanima, ne zanima nikoga šta će on raditi posle srednje škole. Samo Ona razmišlja da li će ga neko zaposliti, da li će neko imati razumevanja za njegove mogućnosti.

Ona će zaraditi novac da prežive, ali gde će i sa kim biti on dok ona zarađuje. On neće imati gde da bude više, jer će školu završiti, jer nema posao, jer ne može SAM sa drugarima u bioskop, jer ne može SAM sa devojkom da prošeta, jer ne može SAM da plati kokice.

Dete sa invaliditetom kad završi srednju školu, ostaje kući. Nema više mogućnosti za socijalizaciju. On nema više gde da ide, a Ona mora na posao. Ili ne mora. Ili ne može.

Obeležava se Međunarodni dan osoba sa invaliditetom (03.12.), a u Bačkoj Palanci još uvek nema Dnevni boravak za decu sa invaliditetom. Moje pitanje za sve koji donose odluku o tom objektu – Da li znate da je njena jedina želja da On umre pre nje!? Jer on ne može SAM….


Sve gore napisano je inspirisano životnom pričom moje prijateljice, koja je želela da ostane anonimna i njenog osamnaestogodišnjeg sina koji je iz spektra autizma.

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here