Nagrade sa Sajma su kruna dosadašnjeg rada

Porodica Mite Plavšića dvadeset godina se bavi gajenjem krava muzara

1075

Osamdesetšesti međunarodni poljoprivredni sajam, koji je 17. maja svečano zatvoren u Novom Sadu, doneo je veliku radost porodici Plavšić iz Bačke Palanke.


Naime, na ovoj uglednoj sajamskoj manifestaciji, farma Mite Plavšića okitila se sa tri nagrade, jedna od njih je nagrada za kolekciju junica, druga je bronzana plaketa, a treća i najvrednija zlatna plaketa i titula šampionke. Zanimljivo je, da su Plavšići na novosadskom Međunarodnom poljoprivrednom sajmu, izlagali pre trinaest godina, pa je njihov povratak na novosadsku sajamsku manifestaciju, bio u pravom smislu reči – trijumfalan.

Tri osvojene nagrade, najbolja su potvrda da su Plavšići u gajenju krava muzara, zaista pravi majstori u ovom poslu.

– Na ovogodišnjem Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu, izložili smo pet junica holštajn – frizijske rase, starosti od 18 do 20 meseci. Svi mi koji izlažemo na sajmovima nadamo se nekoj od nagrada. Ovaj put osvojili smo tri nagrade čime su, moram priznati, prevaziđena i sva naša optimistička očekivanja. Svakako da smo njihovim osvajanjem, u potpunosti opravdali naš izlazak na ovu poznatu sajamsku manifestaciju.

– Članovi moje porodice supruga Marijana, ćerke Sofija iAleksandra –Staša kao i sin Spasoje, ponosni su, baš kao i ja, na ovu nagradu, koja će nam mnogo značiti u daljem bavljenju ovim poslom – kaže Mita Plavšić.

Ljubav prema gajenju krava, Mita je „nasledio“ od babe Eufemije – Vemke, koja je držala krave, a koja ga je još dok je bio dečak, sa lakoćom nagovarila da ih čuva kada odu na pašu. Odrastao je Mita čuvajući krave, zavoleo ovu vrstu stoke, pa je nakon okončanja osnovne škole upisao i završio Poljoprivrednu školu u Futogu – smer, veterinarski tehničar. Posle sticanja diplome veterinarskog tehničara, jedno vreme je radio u struci u ad „Bačka“, a nakon što se oženio sa Marijanom Despenić 1999. godine, doneo je na neki način sudbinska odluku – da gaji krave muzare.

– U dvorištu porodične babine i dedine kuće u Ulici Svetozara Markovića, u objektu izgrađenom u njenom produžetku, supruga i ja započeli smo sa gajenjem krava muzara. Stado smo uvećavali, a kada su štalske prostorije postale tesne, 2008. godine smo odlučili da kupimo sadašnji objekat od Ćosića, koji su u njemu gajili koke nosilje.

– Nije se bilo lako odlučiti na ovaj korak, morali smo ući u kredit, ali smo se držali one narodne, „ko ne rizikuje, taj i ne dobija“. Naime, štala u ž sklopu porodične kuće bila je tesna, jer se u njoj u jednom trenutku našlo 35 krava muzara, a pored njih još dvadesetak grla se tiskalo u njoj. Ušli smo u veliki rizik i veliki posao. Radeći danonoćno na farmi, suočavali smo se sa brojnim teškoćama i problemima, ali smo i pored toga išli napred, doduše sporo, ali ipak, napred.

– To napredovanje, davalo nam je snagu i ulivalo optimizam da i pored mnogih teškoća, nastavimo dalje. Konstantno smo uvećavali proizvodnju mleka koja je prošle godine dostigla rekordnih, milion trista osamdestpet hiljada litara. Ranije smo mleko predavali mlekarama u Novom Sadu i Bačkoj Palanci („Novosadska“ i „Eko – mil“), a već jedanaest godina kompletnu proizvodnju na dnevnom, nedeljniom, mesečnom i godišnjem nivou od nas otkupljuje „Somborska mlekara“, – napominje Plavšić.

Na farmi Plavšića, u ovom trenutku se muze oko 180 krava. Plavšići sa velikim zadovoljstvom ističu da neke krave daju i preko 60 litara mleka na dnevnom nivou.

[wonderplugin_slider id=136]

 

– Najviše mleka daju krave, koje su stare između pet i šest godina. Na farmi se nalazi i oko 150 grla „nižih“ kategorija. Radi se o grlima koja su starosti od nedelju dana, do dve i po – tri godine. Kada je mlečnost u pitanju ona najvećim delom zavisi od ishrane krava. Upravo iz tog razloga, mnogo vodimo računa da obroci koje dajemo kravama, budu što raznovrsniji i kvalitetniji. Sami pravimo silažu sa dva silo kombajna u „objektu“ koji smo napravili u blizini farme. „Objekat“ je dugačak 70, širok 15, a dubok tri metra. Ovih dana smo okupirani baliranjem deteline u velike rolo – bale. Česta kiša zadaje nam dosta glavobolje, ali se nadamo da će preostali deo godine biti manje kišan, i da ćemo uspeti da ostvarimo ono što smo planirali. Deo hrane za krave, suncokret i repin rezanac kupujemo, a lucerku, silažu i pšenicu menjamo za stočno brašno – ističe Mita.

Na farmi Mite Plavšića, šest radnika konstantno radi na muži, dok tri radnika pripremaju hranu, a jedan radnik je u svojstvu noćnog čuvara. Po potrebi angažuje se i dopunska radna snaga, ako neko od onih koji rade iz bilo kog razloga ne dođe na posao.

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here