Razvoj sporta na teritoriji opštine Bačka Palanka (2)

Ovo je tekst o Vlastimiru Veskoviću, Društvu za telesno vaspitanje "Partizan" i sletovima za 25. maj

2554

Ovaj tekst je odlomak iz monografije koju je 2008. godine, povodom obeležavanja 40 godina rada kajakaškog kluba „Tarkett“, pod nazivom „Kroz talase do zvezda“ priredio Dragutin – Karlo Kostelac.

Autor: Dragutin – Karlo Kostelac

Društvo za telesno vaspitanje „Partizan“

Pored Udruženja sportskih ribolovaca „Šaran“, kao i Fudbalskog kluba „Bačka“, niče još jedna moćna i masovna sportska organizacija, a to je Društvo za telesno vaspitanje „Partizan“, a „materijala“ za bavljenje sportom ima na pretek!

Kolonizacijom 1946. godine u opštinu Bačka Palanka dolaze i fizički i mentalno izuzetno zdravi gorštaci, „kao od brda odvaljeni“, željni svega i svačega, pa i sporta i drugih zanimanja. U Bačku Palanku stižu Bosanci iz okoline Drvara, u Čelarevo iz okoline Bosanskog Petrovca i drugih bosanskih mesta , a u Mladenovo, Obrovac i Tovariševo Glamočani i drugi zdravi brđani. U Gajdobru stižu Hercegovci, izuzetno visoki, snažni i dobronamerni ljudi, sposobni za sve fizičke i intelektualne aktivnosti, samo ih treba organizovati. U prilog ovome samo da konstatujemo da su dugo Gajdobra, Mladenovo i Čelarevo imali najviše školaraca i kasnije studenata u odnosu na broj stanovnika.

Vlastimir Vesković, među prvim trenerima sportista

I, kad hoće, hoće, što kaže Šekspir: „I sreća i nesreća u četama nailaze!“ Tako u leto 1948. godine u Bačku Palanku, po konkursu Više mešovite gimnazije, za nastavnika fiskulture dolazi Vlastimir Vesković, bivši član Školskog društva iz Rume, zaljubljenik u sport i omladinu, čovek – dinamit, pun energije, entuzijazma, čije je radno vreme bilo non-stop, od jutra do kasno u noć. I tako svaki dan, nedeljom i praznikom!

Prvo je, uz podršku Uprave škole kao i opštinskih vlasti, opremio fiskulturnu salu i prionuo na posao. Tako se u Gimnaziji nađoše: razboj, vratilo, karike, švedske lestve, konj, kozlić, strunjače i ostale najpotrebnije sprave. Fiskulturna sala Gimnazije je ceo dan bila puna. Pre podne redovna nastava, a posle podne vežbe na spravama do kasno u noć, i to svakodnevno, pa i nedeljom pre podne.

To mu nije bilo dosta, nego je uveče, uz pratnju gimnazijskog orkestra organizovao Školu plesa, pa su đaci i njihovi drugari imali prilike da nauče prve korake tanga, valcera, engliš valcera, fokstrota i ostalih savremenih igara. Nedeljom se znalo: igranka u svečanoj sali Gimnazije, pod budnim okom našeg čika Vlaste i uz prisustvo direktora Gimnazije i mnogih profesora. Nikada nijednog ispada, tuče ili nedoličnog ponašanja.

A naš čika Vlasta je imao moto koga se strogo držao: rad, red i disciplina! Od toga ni jednog trenutka nije odstupao pa ni po cenu uspeha na sportskom polju! Njegova je uvek bila poslednja i nije dozvoljavao nikakve improvizacije.

Uskoro počinje i izgradnja stadiona DTV „Partizan“, u strogom centru grada, na mestu današnjeg bloka „Partizan“.

Od stadiona je danas ostalo samo betonirano igralište između stambenih zgrada na kome se i danas odvijaju utakmice u malom fudbalu ili drugim sportovima. Naglo se razvijaju mali sportovi, i to odbojka, pod rukovodstvom nastavnika istorije Jovana Vujačkova, odličnog odbojkaša, uz koga kasnije niču poznati odbojkaši, članovi reprezentacije Jugoslavije, Stevica Pališaški, Miodrag Stojanović, Dušan Višekruna i drugi; zatim košarka sa, Herbertom Krebsom, Boškom Milovanovim, braćom Rajkom i Duškom Čulićem i ostalima.

Godine 1953. Živko Ikonić Srba donosi rukometnu loptu u Bačku Palanku i počinje aktivno da se igra veliki rukomet pri Fudbalskom klubu „Bačka“, na stadionu „Bačke“, sa 11 igrača, tzv. hazena. Taj način igranja rukometa nije se dugo zadržao jer je već posle dve godine ukinut i počelo se sa malim rukometom koji se i danas igra. Prvi trener, a ujedno i igrač bio je sam Živko Ikonić i tako počinje sa radom Rukometni klub koji je bio veoma popularan.

Na stadionu DTV „Partizan“ po ceo dan je vrvelo od omladine, a nedeljom, kad su se igrale zvanične utakmice, često se nije moglo ući od broja gledalaca. Omladina je rasla i razvijala se u velikoj slozi i razumevanju, pod budnim okom naših prosvetnih radnika, posebno našeg voljenog i popularnog čika Vlaste koji je bio vrlo strog i principijalan, a i istovremeno nas je očinski voleo.

Uz takav rad, red i disciplinu ni rezultati nisu mogli izostati. Višebojci DTV „Partizana“ sve više dolaze do izražaja. Na takmičenjima pokazuju izvanredne rezultate i počinju da igraju značajnu ulogu na takmičenjima u partizanskom višeboju na nivou Jugoslavije. Partizanski višeboj se sastojao od više atletskih disciplina kao i vežbi na gimnastičkim spravama. Od atletskih disciplina bile su zastupljene sledeće: trčanje na 100 i 2.000 metara, skok u vis, skok u dalj, bacanje kugle, bacanje bombe, bacanje koplja, penjanje uz konopac, i druge. Desetak puta je Prelazna zastava maršala Tita stizala u Bačku Palanku, na oduševljenje svih nas, a posebno naših vaspitača i sugrađana.

Sve to se posebno pozitivno odrazilo na zdravlje omladine. Preko leta je bilo lepo na plaži videti devojke kao nimfe i atletski građene mladiće, preplanule od sunca, zategnutih bicepsa i tricepsa, a stara latinska kaže: “Mens sana in corpore sano!”, što bi naški rekli: “U zdravom telu zdrav duh!”.

Gimnazija, a kasnije i Ekonomska škola, izbacivale su izvanredne generacije đaka koji su kasnije na fakultetima postizali zavidne rezultate i postajali korisni članovi našeg društva. A umeo je čika Vlasta i sa mangupčićima, potencijalnim delinkventima! Kad bi prišli pa ometali treninge, umesto da ih grdi, on bi im dobacio loptu ili ih pozvao da probaju da bace kuglu ili koplje. Većina ih se uključila u aktivan rad, pa su postajali dobri sportisti, a kasnije i korisni članovi društva.

U leto 1952. godine, isto po konkursu, u bačkopalanačku Osnovnu školu „Petar Drapšin“, dolazi svršeni đak Fiskulturne škole, Milutin – Lule Fajndović, čiji je starij i brat Slavko već radio ovde u Gimnaziji kao nastavnik nemačkog i engleskog jezika. Kad su se udružili čika Vlasta i on, uspesima u bačkopalanačkom sportu ne beše kraja!

Sletovi za 25. maj

Posebna i najlepša priča bili su sletovi za 25. maj koje su oni organizovali po ugledu na veliki slet povodom Dana mladosti (25. maj) u Beogradu. Već u rano proleće, sa pojavom lepih dana, naši čika Vlasta i Lule počeli su sa pripramama sletskih vežbi, bilo u dvorištu Gimnazije ili na stadionu DTV „Partizan“. Nije bilo nesposobnih za fiskulturu, svako je morao da radi onoliko koliko je mogao. I nije bilo podsmevanja, niko nije bio iskompleksiran što nije mogao da izvede neku vežbu koju su sposobniji mogli. Radilo se sa puno ljubavi i entuzijazma i nikom ništa nije bilo teško. A u fiskulturnoj sali Gimnazije vežbalo se na spravama pod budnim okom našeg čika Vlaste. U isto vreme radili su i mladići i devojke i to tako da su, recimo, mladići vežbali na vratilu, a devojke na dvovisinskom razboju. Posle bi se menjali pa bi devojke prešle na vratilo, a mladići na razboj i tako dalje. Vežbalo se žestoko, a na sreću svih nas, a posebno čika Vlaste, nije dolazilo do ozbiljnijih povreda. Brinuo je o nama kao o svojoj deci.

Kako se približavao 25. maj tako su i treninzi bivali žešći, pa se vežbalo svaki dan. Fiskulturna sala je čitav dan bila dupke puna, ali je naš čika Vlasta sve uspešno organizovao i nikada nije dolazilo do zastoja. Kad je konačno osvanuo i taj dugo očekivani 25. maj, ceo grad, a posebno mi, akteri tog događaja, bili smo u mobilnom stanju.

Štafeta 1977. godine.

Danima unapred ceo stadion FK „Bačke“ bio je rezervisan, „pun kao šipak“, dinar nije mogao pasti na zemlju od silne publike. Sa zbornog mesta na stadionu „Partizana“, uz pratnju duvačkog orkestra Vatrogasnog društva, a pod dirigentskom palicom kapelnika, našeg dragog sugrađanina, čika Jakše Valinčeka, kretala je povorka vežbačica i vežbača na čelu sa snažnim Todorom Savićem, kasnije još snažnijim Gojkom Saračem koji je u ispruženoj ruci nosio veliku trobojku, a za njim su, u beloj uniformi, strojevim korakom nastupali čika Vlasta i Milutin – Lule Fajndović. Odmah iza njih nastupale su devojke, u redu po tri, a za njima mladići, u kao sneg belim majicama i plavim gaćicama, preplanuli od sunca, zategnuti i ponosni.

Sama manifestacija se zvala, po čika Vlastinoj sugestiji „Mladost, snaga i lepota!“. To je bila prava fešta kojoj su se jednako radovali i akteri i gledaoci. Pri ulasku u stadion bili su dočekani frenetičnim aplauzima i ovacijama, zauzimali su svoja mesta na travnjaku, a posle raporta čika Vlaste, fešta je počela. Kad su obavljene sletske vežbe, obično bez i jedne greške, akteri su se povlačili, a postavljane su sprave, obično razboj i strunjače i počela bi akrobatika. Posle toga su nastupali vežbači u parteru, da bi se na kraju odigrala rukometna utakmica između učenika Gimnazije i Škole učenika u privredi. Pravi derbi sa uvek neizvesnim ishodom.

Slet u Bačkoj Palanci

Velika je šteta što su neki nesavesni i nepromišljeni ljudi, kojima je bila dostupna, kompletnu arhivu te moćne sportske organizacije sve sa slikama, u bescenje prodali kao staru hartiju za otpad i time uništili pisani materijal o DTV „Partizan“, pa o istom možemo da pišemo samo iz sećanja …

Постави одговор

Please enter your comment!
Please enter your name here