Kada su se roditelji razišli, njihova deca, Šušići i Kulački, ostala su u krajnjoj bedi, a u njihovim kućama sklonim padu teško da bi neko zanoćio bez velike nevolje.
Ima skoro pola decenije kada su majka, a brzo posle toga i otac napustili sedmoro svoje dece, malih Šušića, jedno drugom do uva. Danas glava kuće Radomir ima 22, Srećko 18, Dragana 24, Luka 8, Branko 11, Slavko 16 i Marko 15 i svi zajedno žive u trošnoj kući u ulici Jovana Dučića 43, u Gajdobri kod Bačke Palanke. Radomir se oženio i ima ćerkicu od godinu dana, koja je deveti član porodice.
Najveći teret bede i odrastanja svoje braće podnela je Dragana, najstarija u kući. Sad ima i snahu sa kojom deli kućne poslove.
Centar: Imaju redovnu pomoć
Vera Petrović iz Centra za socijalni rad u Bačkoj Palanci kaže da Šušićima pomažu materijalno i savetodavno.
– Imaju redovnu socijalnu pomoć, intervenišemo i periodično, sređujemo im dokumentaciju, sa njima su u redovnom kontaktu psiholog i drugi stručni radnici – rekla je Petrovićeva, a na naše pitanje o pohađanju škole kaže da su za to nadležne školske vlasti.
Što se tiče kuća sklonih padu, nije se dobio odgovor ni u toj ustanovi, ni u opštini.
– Ipak nisam mogla da postignem da budem autoritet za mlađu braću, tako da je u školu išao redovno samo Slavko, a ostali me nisu slušali – žali se Dragana.
Selu nemaju šta da zamere, ljudi im često priteknu u pomoć i daju im hranu. Mesna zajednica im je postavila i nove prozore na kući.
– Ja radim i primam 30.000 mesečno, imamo i 10.000 socijalnu pomoć, od mesne zajednice dobijamo svaki dan četiri vekne hleba i to je sve. Kuću ne možemo da održavamo i najviše nas plaši da bi neka oluja mogla da je sruši i da nastradamo – kaže kratko Radomir.
Dve ulice od Šušića, u kući bez prozora stanuje Stevica Kulački sa četvoro dece. Kod kuće smo zatekli Sašu (12) i Danicu (11), dok su Marija (6) i Đorđe (4) u vrtiću. Stevica nam se javio iz Bačke Palanke, gde je morao da uradi nekakav posao. Odmah se zapažaju bistrina i uljudnost brata i sestre. Kažu da je majka otišla sa nekim čovekom, oni su dobri đaci „prosek 3,00“, struje nemaju već četiri godine.
Nemaju struje, pa uče do mraka, Foto: S. Mirić
– Učimo dok se vidi, uveče rano idemo na spavanje – priča bistrooki lepotan Saša. Kaže da im pomažu komšije, ostave ujutru hranu na kapiji i odu.
Od Stevice, sa kojim smo razgovarali telefonom, saznajemo da prima socijalnu pomoć od 20.000 dinara, majka donese 5.000 dinara mesečno kao alimentaciju, iz Palanke im dođu tetka i kuma, koje često donesu deci hranu i odeću.
– Ovo je da srce pukne – kaže Gajdobranin Ivan Grubišić, koji se boji da će deca stradati i čudi se kako inspekcija ne zabrani stanovanje u ovim kućama, a njima ne obezbedi nužni smeštaj.